posronja piše (128)
sve polako ide svom kraju......
...vec odavno vise ni snage za pisanje nemam, toliko sam sam od sebe digao ruke, ne uspijevamn misliti, razmisljati......samo se borim iz dana u dan proci ispocetka tig 12-13 sati koje moram proci, sacekati vecer i pokusati zaspati uz lijekove
Izmjena terapije.....
....mijenjam si(mijenjaju mi) terapiju jer je zbog dugogodisnjeg koristenja izgubila svoju svrhu. Pri zadnjoj sam promjeni pokusao nestati....i ovaj sam puta na samoj granici. Kada covjek vidi sto je od njega (bez lijekova) ostalo....to je doista prezalosno i dovoljan je razlog za samoponistenje...koje i ovako i onako ne mogu izbaciti iz glave...u biti, tek u tome pronalazim nekakav mir.
tuzno tupilo
...bas tako, tuzno tupilo, jednostavno ne znam kako bi drugacije objasnio ono kako se osjecam. Prazan i tup, istovremeno beskrajno tuzan, kao da se sva tuga svijeta u meni nakupila, nosim je na ledjima i stalno sam na rubu suza. ne pronalazim nigdje ni mira ni 'utjehe' osim u mislju koje se ne mogu otresti.....
Mozda jer je ponedeljak.....
...mozda jer je ponedeljak, mozda jer je oblacno, mozda jer je jugo..ali, u biti...ostala je od mene samo olupina. Trebao bi biti veseo, u petak idem sa jako dragim ljudima provesti vikend, trebao bi....o da, trebsao bi.
umor.....
umori se tako covjek vremenom, umori se vec od samoga biti......vec samo biti postane pretesko.......
samo jos jedan ......
.....samo jos jedan dan...u nizu, kada ne mogu, kada jednostavno ne mogu..ne mogu nista. I ne, ne mogu se za nista uhvatiti, suze same teku i umoran sam, beskrajno sam umoran od tog osjecaja....
i tako....
...i tako, bas tako....kao i svakog jutra, dani mi se dijele na teske, teze i neizdrzive.....danas je poceo normalno, kao tezak dan...i, nije prvi puta. Sjedim i vrtim po net-u, i samo odjedno...puknem, mislim cak i da mogu cuti taj zvuk...puknem, slomim se......
ovo je samo.....
....ovo je samo jos jedan od onih dana kada mi je apsolutno i kristalno jasno da je bas taj dan visak. Dosta, dosta mi je tih dana kada doslovno cijelim tijelom osjecam kako je taj dan visak....kako bi sve bilo bolje da...da me jednostavno nema....
Danas je dan......
...daas je samo jedan u nizu od onih dana kada vise nemam snage, kada suze samo teku.....smijesno zar ne? ono...kada ti cijelim tijelom prolaze trnci...kada ti je svakim udisajem zraka jasno da je gotovo, da vise mjesta nema....
Nova godina.....
...u biti, meni je to samo jos jedan drugi dan, kao i svaki.....teski. Ljudi obicno nesto pozele sebi za novu godinu...zelim si i ja...iskreno i jako
More...
dugo si nisam pisao.....
...dugo si nisam pisao, uglavnom jer si nemam sto reci....nista se ne mijenja...cak, ako se i mijenja...mijenja se samo na gore. Neobjasnjiva tuga je jednostavno neizdrziva, gdje god i kako god se okrenem, vidim, osjecam samo tugu...uglavnom. Kraj je godine...i, ja sam jos ovdje. Poneka me to jos dodatno rastuzuje...da, volio bi da me nema....
ovo je dan.......
...ovo je dan kada sam ocajnicki trazio partnera za fuck.....rekao bi meni jako jako dragi Branimir, no..mozda i nije bas tako. Ovo je samo jos jedan od onih dana...da, samo jos jedan od onih puno puno dana kada odmah ujutro pomislim...necu, necu i ne mogu izdrzati dan, rekao bi...cak i ne zelim....
Dugo nisam pisao.....
...da, poprilicno je vremena proslo od kada sam si zadnji pta dozvolio sam sebi pisati. Imam i razlog, kako zivim sa osjecajem da svima smetam i da sam jednostavno visak....e pa tako sam i sam sebi...dopizdio i sam sam sebi postao visak, ni sam sa sobom vise ne mogu...jednostavno ne mogu.
nemam.......
.....nemam snage, da bude jos sve zbrojeno....ponedeljak nakon jebene neprospavane noci....kisa i tmurno...jednostavno nemam snage. Tuga je doista pretezak teret za nositi, moze li uopce toliko tuge postojati na svijetu......ne prisvajam je, ne zelim je...a, tu je, moja...neizdrzivo teska.