posronja piše (118)
dugo si nisam pisao.....
...dugo si nisam pisao, uglavnom jer si nemam sto reci....nista se ne mijenja...cak, ako se i mijenja...mijenja se samo na gore. Neobjasnjiva tuga je jednostavno neizdrziva, gdje god i kako god se okrenem, vidim, osjecam samo tugu...uglavnom. Kraj je godine...i, ja sam jos ovdje. Poneka me to jos dodatno rastuzuje...da, volio bi da me nema....
ovo je dan.......
...ovo je dan kada sam ocajnicki trazio partnera za fuck.....rekao bi meni jako jako dragi Branimir, no..mozda i nije bas tako. Ovo je samo jos jedan od onih dana...da, samo jos jedan od onih puno puno dana kada odmah ujutro pomislim...necu, necu i ne mogu izdrzati dan, rekao bi...cak i ne zelim....
Dugo nisam pisao.....
...da, poprilicno je vremena proslo od kada sam si zadnji pta dozvolio sam sebi pisati. Imam i razlog, kako zivim sa osjecajem da svima smetam i da sam jednostavno visak....e pa tako sam i sam sebi...dopizdio i sam sam sebi postao visak, ni sam sa sobom vise ne mogu...jednostavno ne mogu.
nemam.......
.....nemam snage, da bude jos sve zbrojeno....ponedeljak nakon jebene neprospavane noci....kisa i tmurno...jednostavno nemam snage. Tuga je doista pretezak teret za nositi, moze li uopce toliko tuge postojati na svijetu......ne prisvajam je, ne zelim je...a, tu je, moja...neizdrzivo teska.
vikend i to.....
....odavno, odavno mi ponedeljak bude nekako...rekao bi posebno tezak(relativno je to), nocas (ponovno) nisam spavao i razmisljao o ponedeljku...mislim da sam si uspio objasniti taj neki dodatni teret.....
ponedeljak......petak, subota
....i tako svakog tjedna, vec 4 i po godine po 12 sati....i ne, ne zalim se...ovo je jedino mjesto (osim doma) gdje se osjecam 'sigurno', gdje sam u biti doma.... No, to ocito ne radim kako treba, radim lose...u biti ne radim, pa onda jos jednom...u biti radim stetu
Kraj tjedna.....
...kraj je jos jednog tjedna, svaki puta toliko umoran da iskreno sam sebi pozelim da je to zadnji...kraj, kada bi dosao kraj....cak sam i sam sebi dosadio, sam sebe vise jednostavno ne podnosim...mozda nikada ni nisam
mislim da je to......
....mislim da je to ....to. Moze se reci da sam se predao, ja si volim misliti i objasniti da sam se jednostavno prepustio, drugacije definitivno ne znam niti mogu. Ne moram se sam sebi opravdavati....ali, zaista sam se trudio.....
i cijelo jutro imam....
...da, cijelo jutro imam potrebu da si nesto napisem, a s druge strane sam se sebi gadim jer uvijek mi je jedno te isto u glavi, nemam si nista novo za reci, odavno sam si rekao da sam obican drek.....
i znam da sam si sam.....
...i znam da sam si sam kriv za sve, vjerojatno....netko bi drugi samo tako prosao, nemam ja koga kriviti osim sebe, mislim..ni ne krivim ja nikoga, nikada i u nijednom momentu, ja sam sam sebi dozvolio da se izgubim...i, vise se ne uspijevam pronaci, vise ne znam ni zelim li to
More...
...mozda.....
...mozda, mozda...pomislim nekad, mozda su ipak samo jutra. Onda se sjetim jucerasnjeg dana, prekjucerasnjeg...i svih dana u nazad i znam da nisu samo jutra, znam da su dani, svaki dan bez trenutka odmora, svaki jebeni dan bez i jednog trenutka 'odmora'....
od ranog jutra....
....od ranog jutra imam taj neki osjecaj u trbuhu, od ranog jutra su mi oci pune suza, od ranog mi se jutra ruke lagano tresu a noge ne mogu zaustaviti. Cesto mi je tako, precesto.....danas se potrefilo da su mi obje cure doma, tu negdje, bile me pozdraviti....pa svaka na svoju stranu...
slozilo se nekoliko dana.....
..uza sve, slozilo se nekoliko dana u nizu, rano je u jutro i vec su mi oci pune suza i hvata me panika, nekakav cudan osjecaj u trbuhu ..i, svega se toga ne mogu rijesiti....gledam kroz prozore u nista..jer, pogled je zamucen suzama....
i samo tako......
...i samo tako, stanes bez snage, popustis...okrenes se oko sebe i ne vidis se vise nigdje, uvidis da sve skupa nema smisla, uvidis....dobijes potvrdu da si ostao samo smetnja, vise ni suze nisu slane.........