posronja piše (124)
umor.....
umori se tako covjek vremenom, umori se vec od samoga biti......vec samo biti postane pretesko.......
samo jos jedan ......
.....samo jos jedan dan...u nizu, kada ne mogu, kada jednostavno ne mogu..ne mogu nista. I ne, ne mogu se za nista uhvatiti, suze same teku i umoran sam, beskrajno sam umoran od tog osjecaja....
i tako....
...i tako, bas tako....kao i svakog jutra, dani mi se dijele na teske, teze i neizdrzive.....danas je poceo normalno, kao tezak dan...i, nije prvi puta. Sjedim i vrtim po net-u, i samo odjedno...puknem, mislim cak i da mogu cuti taj zvuk...puknem, slomim se......
ovo je samo.....
....ovo je samo jos jedan od onih dana kada mi je apsolutno i kristalno jasno da je bas taj dan visak. Dosta, dosta mi je tih dana kada doslovno cijelim tijelom osjecam kako je taj dan visak....kako bi sve bilo bolje da...da me jednostavno nema....
Danas je dan......
...daas je samo jedan u nizu od onih dana kada vise nemam snage, kada suze samo teku.....smijesno zar ne? ono...kada ti cijelim tijelom prolaze trnci...kada ti je svakim udisajem zraka jasno da je gotovo, da vise mjesta nema....
Nova godina.....
...u biti, meni je to samo jos jedan drugi dan, kao i svaki.....teski. Ljudi obicno nesto pozele sebi za novu godinu...zelim si i ja...iskreno i jako
dugo si nisam pisao.....
...dugo si nisam pisao, uglavnom jer si nemam sto reci....nista se ne mijenja...cak, ako se i mijenja...mijenja se samo na gore. Neobjasnjiva tuga je jednostavno neizdrziva, gdje god i kako god se okrenem, vidim, osjecam samo tugu...uglavnom. Kraj je godine...i, ja sam jos ovdje. Poneka me to jos dodatno rastuzuje...da, volio bi da me nema....
ovo je dan.......
...ovo je dan kada sam ocajnicki trazio partnera za fuck.....rekao bi meni jako jako dragi Branimir, no..mozda i nije bas tako. Ovo je samo jos jedan od onih dana...da, samo jos jedan od onih puno puno dana kada odmah ujutro pomislim...necu, necu i ne mogu izdrzati dan, rekao bi...cak i ne zelim....
Dugo nisam pisao.....
...da, poprilicno je vremena proslo od kada sam si zadnji pta dozvolio sam sebi pisati. Imam i razlog, kako zivim sa osjecajem da svima smetam i da sam jednostavno visak....e pa tako sam i sam sebi...dopizdio i sam sam sebi postao visak, ni sam sa sobom vise ne mogu...jednostavno ne mogu.
nemam.......
.....nemam snage, da bude jos sve zbrojeno....ponedeljak nakon jebene neprospavane noci....kisa i tmurno...jednostavno nemam snage. Tuga je doista pretezak teret za nositi, moze li uopce toliko tuge postojati na svijetu......ne prisvajam je, ne zelim je...a, tu je, moja...neizdrzivo teska.
More...
vikend i to.....
....odavno, odavno mi ponedeljak bude nekako...rekao bi posebno tezak(relativno je to), nocas (ponovno) nisam spavao i razmisljao o ponedeljku...mislim da sam si uspio objasniti taj neki dodatni teret.....
ponedeljak......petak, subota
....i tako svakog tjedna, vec 4 i po godine po 12 sati....i ne, ne zalim se...ovo je jedino mjesto (osim doma) gdje se osjecam 'sigurno', gdje sam u biti doma.... No, to ocito ne radim kako treba, radim lose...u biti ne radim, pa onda jos jednom...u biti radim stetu
Kraj tjedna.....
...kraj je jos jednog tjedna, svaki puta toliko umoran da iskreno sam sebi pozelim da je to zadnji...kraj, kada bi dosao kraj....cak sam i sam sebi dosadio, sam sebe vise jednostavno ne podnosim...mozda nikada ni nisam
mislim da je to......
....mislim da je to ....to. Moze se reci da sam se predao, ja si volim misliti i objasniti da sam se jednostavno prepustio, drugacije definitivno ne znam niti mogu. Ne moram se sam sebi opravdavati....ali, zaista sam se trudio.....