Thursday, 18 June 2020 09:52

Benduro.....

Rate this item
(0 votes)

Sutra idem , krecem na Benduro...u biti, dogadjaj koji cekam cijele godine, trebao bi biti jako sretan, mozda negdje duboko u sebi mozda i jesam...ali......

Duboko u sebi se radujem, siguran sam u to...jer osjecam u trbuhu onu djecacku 'nervozu'....ali, pere me puno drugih misli. Nekako si ne mogu oprostiti da necu 2 dana raditi...naravno, prebacio sam njoj to na ledja...i, tesko mi je full radi toga..kao da joj nije dosta sranja samnom... Iako sam i tu i doma niskoristi....ipak me pece savjest da me nece biti. Ona ko ona, sretna radi mene, priprema mi opremu....ona je cudo, jedno veliko veliko cudo
Negdje duboko su sebi se sigurno radujem jer je to prilika da sretnem u zivo meni beskrajno drage ljude...koje mozda i idealiziram..ali ne odustajem od toga, prekrasni ljudi koji zajedno imaju jednu prekrasnu i veliku stvar, zajednicko druzenje(cijelogodisnje virtualno) i zajednicke voznje. Dijele istu istinsku strast i kada sam sa njima u drustvu uzivam dok gledam nasmijana lica...jednostavno opustena atmosfera i nasmijana lica....nesto doista posebno. Uzivam da se povucem u neki ugao i slusam taj nasmijani zamor, gledam ta opustena i nasmijana lica...neprocijenjivo. Problem je sto si sam sebi nikako ne dozvolim misliti da sam i ja dio toga....jednostavno sam sebi si ne dozvoljavam to reci, pomisliti.....
Negdje duboko su sebi se sigurno radujem jer jednostavno uzivam beskrajno u off voznji...problem je u tome sto sam ja jos uvijek jako jako nespretan s motorom, spor u svakom slucaju.....svi su oni nemjerljivo ....nemjerljivo bolji vozaci i postoji taj strah da cu ih usporavati...i time smetati, a....smetati ne volim, pogotovo ne smetati meni jako jako jako dragim ljudima. U petak(sutra) smo u dvoje do Delnica....voziti cemo off...on je drugi svijet od mene u voznji motora, grc je i strah u zeludcu da cu ga usporavati.....malo se i bojim sam sebe....znaju mi se od straha pojaviti i napadaji panike....pokusavam ne razmisljati o tome...ali, ne uspijevam. Evo ovdje, dragi Mislav...nemoj mi molim te zamjeriti da sam los i spor vozac.
Negdje duboko su sebi se sigurno radujem.................

BENDURITIS
Benduritis je opaka bolest, usporedio bi je(po nacinu djelovanja) sa herpesom. Svi ga u sebi nosimo ali on samo odjednom bukne i napravi sranje. Tako je slicno sa Benduritisom....tijekom cile godine se pojavljuju tako zvani flashback-ovi gdje mi se vizualiziraju slike, gdje osjetim mirise i cujem glasove, lica i osmjehe predragih mi ljudi, onako...iz prikraja gledam ta nasmijana lica i uzivam u zamoru, pricama koje mozda i jedva do mene stizu... U zivotu sam pojeo dosta LSD-a i popusio trave...moguce da su flash back-ovi posljedica, ali toliko su realni. Tinja tako cijele godine i bezbroj stvari potice da Benduritis ispolji svoje djelovanje. Tijekom godine i nije tako strasno, rekao bi da cak i uzivam u tome...smijesno, ali da, uzivam u toj bolesti....no, vec pocetkom godine simptomi pocinju biti sve jaci i jaci. Slike postaju sve jasnije, pojavljuju se i u snu, budim se po noci s osjecajem..jebote, moram krenuti da ne zakasnim. 'Pozalim' se ja i doktoricama na tu opaku bolest....one kazu da je nemaju kao dijagnozu ali da je ne smatraju tako opakom kako je ja dozivljavam. I, kao sto rekoh, tamo negdje vec od nove godine simptomi postaju sve jaci i jaci. Nervozno se gleda po forumu, klika nasumicno po postovima trazeci uvijek onaj jedan...s naslovom Benduro. Benduritis pocinje sve jace i jace svoje djelovanje....i pocinju se ruke znojiti. Imena sa liste sve vise i vise pojacavaju slike, scene....glasove i osmjehe. Tesko je to izdrzati i ostati priseban. Opisao bi to kao neku unutrasnju radost..jebote, zar moze bolest biti radosna....izgleda da moze. Benduritis snazno napreduje i sada je vec u terminalnoj fazi, gotovo svako jutro mislim da sam zakasnio, pocinjem se bojati hoce li motor upaliti....vec i u svijesom budnom stanju pocinjem s motora padati. Nema veze, jer se nakon svakog pada nasmijem....Benduritis ucini da u biti volis padati, ne kao mazohizam nego jednostavno kao sastavni dio te opake bolesti. Pretrazene su mnoge medicinske knjige i pomoci/lijeka jednostavno nema. Treba se napatiti i pricekati da prodje to neko vrijeme koje ne prolazi, kao da je stalo...dani postaju sve duzi i duzi a grc u zelucu sve jaci i jaci. Jebote, pa ja ni ne znam voziti...trebao bi sanjati da znam, onda mi bude lakse...ali kako sanjati da znam voziti kada ne prestajem biti u frci da ne zakasnim. Benduritis te tjera i da pocnes pratiti vremensku prognozu iako mi je svejedno..kako je jedan veliki covjek rekao...pa nema veze, nismo od cukra. Sve je to sastavni dio jedne avanture..koja u pravilu brzo prodje..ali taj Benduritis ostaje tijekom cijele godine....glupo je reci ali, uzivam u svom Benduritisu. I nije me briga, i nije me sram....Benduritis je bolest od koje ne zelim ozdraviti. Sada je gotovo u terminalnoj fazi...jbg, zivot je okrutna prica i treba se i s tom teskom bolescu nositi.
Zivijo nam Benduritis i, neka se nikada ne pronadje lijek ;) Ponavljam se, znam

 

Read 41 times Last modified on Thursday, 18 June 2020 10:07

Leave a comment