Tuesday, 31 July 2018 11:56

od ranog jutra....

Rate this item
(0 votes)

....od ranog jutra imam taj neki osjecaj u trbuhu, od ranog jutra su mi oci pune suza, od ranog mi se jutra ruke lagano tresu a noge ne mogu zaustaviti. Cesto mi je tako, precesto.....danas se potrefilo da su mi obje cure doma, tu negdje, bile me pozdraviti....pa svaka na svoju stranu...

...tako valjda i mora biti, bilo bi pogresno da tomu nije tako. Ja opet, ostajem sam sjediti ovdje...ne zalim se na to, ali vise je nego jasno da od toga nema nista osim stete, stete koju nanosim svojoj obitelji. Pokusavam tako..u mislima sebe negdje 'ugurati' ali...ni to si ne dozvoljavam, uz koga se god zammislim, u kojem se god drustvu zamislim znam da smmetam i da sam jednostavno visak.... A, imam jako jako puno prekrasnih ljudi oko sebe, kojima jednostavno ne zelim po nijednoj osnovi smetati...a, vec samo svojim postojanjem znam da svima smetam....i, pomalo je tezak taj osjecaj. Beskrajno sam umoran, imam osjecaj da kroz dan prolazim grebuci noktima koje sam odavno potrosio. Toliko sam umoram da i najmanja naznaka osmjeha kod mene iziskuje ogromnu energiju...koje nemam, doista nemam vise. Dani su dugi, prokljeto dugi...vrtim se po tom fejsu koji su mi djeca otvorila kada sam poceo raditi...ne mogu se naviknuti i necu se prestati cuditi kako smo mi ljudi u biti cudni... Svijet sa dna jebene bačve doista cudno izgleda.....sve vise i vise mislim da je krajnje vrijeme jos samo malo prokopati i na sebe zagrnuti 2 metra zelje..i to je to. Samo najci neki tihi, najtisi nacin za se povuci...maknuti se i pustiti da svijet ide dalje.....meni tu nije mjesto. Kako je Mark Twain rekao...upitaj se sto mozes napraviti da svijet bude bolji...ja znam, maknuti se!

Read 120 times Last modified on Tuesday, 31 July 2018 13:00

Leave a comment